Jučer je na Internacionalnom univerzitetu održan komemorativni skup povodom smrti prof. dr Velimira Sotirovića. 

Skup je otvorila moderatorica Emina Osmić-Hajdarević pročitavši biografiju profesora Sotirovića i podsjetivši prisutne na bogat profesionalni život profesora koji je mnogima poslužio kao pozitivan uzor.

Skupu su svoja sjećanja u vezi s profesorom podijelili profesori Internacionalnog univerziteta Stojan Aleksić, Esad Čović, Alman Kasumović i Marko Mijatović.

Velimir Sotirović rođen je 1936. godine u Bujanovcu. Nakon završetka petogodišnje učiteljske škole, upisao je studije istorije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, ali je nakon prve godine shvatio da je njegov pravi put matematika i fizika. Tako je prešao na Višu pedagošku školu u Novom Sadu, gdje je 1960. godine diplomirao i stekao zvanje nastavnika matematike i fizike. Njegov obrazovni put nastavljen je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje je 1. jula 1967. godine stekao zvanje profesora matematike.

Profesionalnu karijeru započeo je još 1955. godine kao učitelj u Osnovnoj školi „Bora Stanković“ u Karavukovu, mjestu gdje će kasnije obavljati i odgovornu funkciju direktora škole.

Zahvaljujući njegovoj izuzetnoj posvećenosti i stručnosti, 1971. godine izabran je za prosvjetnog savjetnika za matematiku u Međuopštinskom prosvjetno-pedagoškom zavodu u Novom Sadu. Tu je ostavio značajan trag, radeći gotovo 20 godina na unapređenju nastavnog procesa i kvaliteta obrazovanja u osnovnim i srednjim školama širom Vojvodine.

Godine 1974. magistrirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Beogradu. Deset godina kasnije, 1984., doktorirao je na Tehničkom fakultetu „Mihajlo Pupin“ u Zrenjaninu s temom „Ostvarivanje informatičkih sadržaja nastavom matematike osnovne i srednje škole“. Na istom fakultetu prošao je sva naučna i nastavna zvanja, od asistenta do redovnog profesora i dekana fakulteta, dužnost koju je obavljao ukupno devet godina u nekoliko mandata.

Kao profesor, predavao je brojne predmete poput Informatičke tehnologije, Metodike informatike, Statističkih metoda, Elektronskog poslovanja i Pravne informatike, a na doktorskim studijama predavao je metodologiju naučno-istraživačkog rada, upravljanje znanjem i operaciona istraživanja.

Dvije godine je bio prorektor Univerziteta u Novom Sadu, zadužen za nastavu i nauku. Od 1996. do 2000. bio je član Vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine, gdje je vodio resor nauke, čime je stekao i dragocjeno političko iskustvo, ostajući uvijek dosljedan svojoj naučnoj orijentaciji.

Od 2003. do 2007. bio je dekan Fakulteta za informatiku Univerziteta u Novom Pazaru, a od 2007. godine i prorektor tog univerziteta. Od 2011. godine postaje rektor Internacionalnog univerziteta u Brčkom, institucije koju je sam osnovao, akreditovao i značajno unaprijedio.

Objavio je preko 300 recenziranih knjiga iz matematike i informatike, za sve nivoe obrazovanja. Te brojne naučne radove. Njegova dostignuća priznata su brojnim nagradama, među kojima su:

• Oktobarska nagrada Opštine Odžaci (1968)
• Nagrada grada Zrenjanina (2004)
• Povelja za doprinos nastavi matematike i pedagogije SAP Vojvodine (1988)
• Diploma društva matematičara, fizičara i astronoma SAP Vojvodine (1979)
• Nagrada „Mihajlo Pupin“ – Srebrna medalja Saveza pronalazača i autora tehničkih unapređenja Srbije (2004)

Kao učitelj i nastavnik matematike radio je 16 godina, kao prosvjetno-pedagoški savjetnik za matematiku gotovo 19 godina, a kao univerzitetski profesor 30 godina, tako da je stekao ukupno 65 godina prosvjetiteljskog rada.

Izdvojit ćemo anegdotu njegovog kolege prof. dr. Miodraga R. Đorđevića, a koji kaže:
„U pogledu učenja i demonstracije znanja, u mom odeljenju je vladao takmičarski duh. Bilo je dosta vrlo dobrih i odličnih učenika, a posebno treba pomenuti Velimira Sotirovića – „Soću“. On je ostavljao utisak da „kipi“ od znanja, naročito kada je u pitanju matematika. Kad god je izašao kod školske table, da rešava matematičke zadatke, delovao je veoma sigurno i samouvereno. Profesor matematike Đoka Popović je mogao samo sa zadovoljstvom da posmatra kako „pršti od krede“ i kako „Soća“ uspešno rešava zadatke. Štaviše, povremeno je, skoro začuđeno, ustajao sa katedre, kako bi malo bolje uočio kako Sotirović razmišlja“.

Malo je ljudi na koje Sotirović nije ostavio pozitivan utisak. Gotovo svako ko je kročio na Internacionalni univerzitet osjetio je barem dio plodova njegovog rada. Od njegovih uposlenika, prvih studenata, danjašnjih profesora kojima je bio mentor, pa do svih ostalih studenata kojima je praktično ovom institucijom dao hljeb u ruke. Mnogi ga pamte kao velikog intelektualca, ali prvenstveno kao plemenitog čovjeka sa izrazitim gospodskim manirima.

„Nije znanje znati, već je znanje znanje dati“ – Vukova je maksima kojom se kroz život vodio i profesor Sotirović.

Osim profesionalne izvrsnosti, Sotirović je bio i brižan porodičan čovjek. Njegova supruga Dragica Sotirović bila je učiteljica, a njihova kćerka Slavica Seničar-Sotirović bila je doktorica medicine.

Profesor Velimir Sotirović će ostati zapamćen kao izuzetan pedagog, naučnik i čovjek, čiji je životni put bio obilježen dubokom posvećenošću obrazovanju, nauci i društvenom napretku.

Neka mu je vječna slava i hvala.